Terbotz
Ovdje se jede ukusna i autentična međimurska hrana!
Središnja Hrvatska
Odlazak na blagovanje u restoran Terbotz nije samo gastronomsko već i emocionalno iskustvo. Ovaj tradicionalni restoran je u vlasništvu obitelji Jakopić, nalazi se na Železnoj Gori nadomak Štrigove te je okružen međimurskim brežuljcima na kojem su smješteni vinogradi, a pogled s terase restorana proglašen je za jedan od najljepših u kontinentalnom dijelu Hrvatske. S pravom. Čarobna priroda koja okružuje restoran i dvjestotinjak godina star dvorac mađarske obitelji Zichy-Terbotz zaista je lijek za dušu.
Meni restorana također ne razočarava, a obujmom je zaista konkretan. Gastronomska ponuda restorana snažno se naslanja na okruženje u kojem se nalazi i gostima predstavlja upravo njegove najveće vrline.
Od hladnih i toplih predjela i juha, posebno kategoriziranih jela od piletine, puretine, divljači i teletine te širokog izbora deserata i nekoliko prijedloga za najmlađe. Budući da je bio topao ljetni dan kad smo posjetili restoran, blagovanje smo odlučili započeti hladnim predjelom, točnije sušenim goveđim jezikom koji služe s džemom od luka, bučinim uljem i košticama, radičem i zelenom salatom te preprženim krutonima. Potonji su uz ovo jelo potpuno nepotrebni budući da su nam na početku odmah poslužene dvije vrste domaćeg kruha, onaj sa sjemenkama i kukuruzni, koji su zamirisali čim su stavljeni na stol. Jedna porcija goveđeg jezika i više je nego dovoljna kao predjelo za dvije osobe, a on sam je bio predivno mekan, intenzivno mesnog okusa i dovoljno začinjen. Iako se suštinski smatra hranom siromaha, goveđi jezik na ovom tanjuru definitivno postaje pripadnik aristokracije.
Izbor glavnih jela zaista je pozamašan i teško se odlučiti što naručiti. Ipak, s obzirom na podneblje u kojem smo se nalazili, nismo mogli preskočiti patku i, naravno, divljač.
Naručili smo pačji batak i zabatak s mlincima i umakom od pečenja te jelenje odreske s domaćim “lulekima” (šufnudle, njoki...). i julienne povrćem. Pačji batak i zabatak su se raspadali koliko su bili meki, a dvobojni mlinci razigrali tanjur. Divno iznenađenje bili su panirani žličnjaci od jabuke posluženi na vrhu tanjura koji su jelu dali slatku notu, bez prevladavanja. Pravi primjer jela koje zrcali sve karakteristike lokaliteta na kojem se nalazi.
Ništa manje dobri nisu bili ni jelenji odresci posluženi s tanko rezanim sezonskim povrćem (mrkva, tikvica…) koje je tanjuru davalo baš potrebnu svježinu. Dubok okus divljači i jaki umak od vina dominirao je okusima, bez negativne konotacije. Mi smo propustili naručiti salatu uz ova jela, a vama bismo preporučili da to učinite, jednostavno da balans u okusima bude potpun.
Što se vinske karte tiče, ovdje toče vina isključivo međimurskih vinara, što posebno pozdravljamo. Naime, u sklopu restorana nalazi se i vinarija obitelji Jakopić. Tako na ovom imanju zaokružuju svoju eno-gastronomsku ponudu. Njihova su vina posljednjih godina osvojila brojne domaće i inozemne nagrade, među kojima se posebno ističu priznanja s natjecanja Decanter World Wine Awards. Inače, restoran Terbotz je vicepobjednik u izboru “Dobri restorani 2019” magazina Dobra hrana, u sklopu kojeg je osvojio drugo mjesto u kategoriji najboljih tradicionalnih restorana u Hrvatskoj. Čaroban krajolik i jako dobra domaća hrana čine jedinstvenu priču koju bi svatko trebao čuti, barem jednom.
